drustvo-je-farma-na-kojoj-ljudi-uzgajaju-ljudsku-stoku
prirodni-proizvodi-za-vaše-zdravlje

Mi smo robovi, vidite li kavez? Ovo je priča o našem ropstvu, kako smo postali robovi i kako ćemo se konačno osloboditi

Kao i životinje, ljudska bića žele da dominiraju resursima koji ih okružuju i da ih eksploatišu. U početku smo uglavnom lovili i pecali, ali onda se u našim umovima desilo nešto magično i užasno. Počeli smo, kao i životinje, da se plašimo smrti i gubitaka.

To je bio početak velike tragedije i još većih mogućnosti… Vidite, kada smo počeli da se plašimo smrti, povređivanja i zarobljeništva, postali smo skloni kontrolisanju, što je postalo vrijednije od bilo kog resursa. Najveći resurs za neko ljudsko biće nije kontrola prirodnih resursa, alata, životinja ili zemlje, već kontrola nad drugim ljudskim bićima. Možete uplašiti životinju bolom, ali ne možete ih uplašiti uskraćivanjem slobode, niti mučenjem jer one nemaju osjećaj za sutra.

“Sretni robovi su najljući neprijatelji slobode.”

– Marie von Ebner-Eschenbach

Ne možete prijetiti kravi mučenjem niti ovci da ćete je ubiti. Ne možete mlatiti mačem pored drveta i vikati na njega da stvori više voća niti zahtijevati od zemlje više pšenice. Ne možete dobiti više jaja tako što ćete zaprijetiti kokoški, ali možete dobiti još jaja tako što ćete zaprijetiti čovjeku koji posjeduje kokošku.

Uzgajanje ljudi je postalo najprofitabilnije i najdestruktivnije zanimanje kroz historiju i sada je dostiglo svoj vrhunac. Ljudsko društvo se ne može racionalno razumjeti dok se ne vidi kao ono što jeste: niz farmi gdje ljudi uzgajaju ljudsku stoku.

Neki ljudi se lako daju zbuniti time što vlasti pružaju zdravstveno osiguranje, vodu, obrazovanje i puteve, ali oni zapravo samo održavaju svoju stoku. Neki se daju zbuniti time što su nam dopuštene izvjesne slobode, ali farmeri samo obezbjeđuju prostor za stoku koja će tako dati više mesa ili mlijeka. Farmu poreza u vašoj državi ne zanima stoka i njihova sloboda, već povećani profit.

Počinjete li da uviđate prirodu kaveza u kojem ste rođeni?

Postoje četiri glavne faze uzgajanja ljudi:

PRVA FAZA:

Direktno i brutalno ropstvo u drevnom Egiptu predstavlja direktnu i brutalnu prinudu. Ljudska tijela su kontrolisana, ali kreativna produktivnost ljudskog uma je ostala van dometa biča i okova. Robovi su bili nevjerovatno neproduktivni i zahtijevali su mnogo resursa za održavanje.

FAZA DVA:

Rimskim robovima je dozvoljeno da pokažu dozu genijalnosti. Rimski model, gdje je robovima dozvoljen izvjestan stepen slobode, genijalnost i krativnost, koji su podigli produktivnost robova. Time se povećalo bogatstvo Rima, a samim tim i prihodi od poreza za rimsku vlast. Sa tim dodatnim bogatstvom, Rim je postao carstvo, uništavajući ekonomske slobode koje su hranile njegovu moć, što je dovelo do njegovog propadanja.

Podsjeća li vas to na nešto?

FAZA TRI:

Feudalizam nakon pada Rima, model feudalizma je takođe uveo koncept vlasništva nad stokom i oporezivanja. Umjesto da budu pod direktnim vlasništvom, seljaci i kmetovi su obrađivali svoju zemlju dok god su mogli da isplate svoje lokalne vlasteline. Ovaj model je propao zbog kontinualne podjele produktivnih farmi i uništen je tokom pokreta Ograđivanja, pri čemu je zemlja ujedinjena i na stotine ili hiljade kmetova je izbačeno sa zemlje njihovih predaka, zato što su nove tehnike omogućile veće i produktivnije farme sa manje ljudi.

Povećana produktivnost u srednjem vijeku stvorila je višak hrane koji je bio potreban za proširenje gradova, čime je nastao moderni demokratski model vlasništva nad ljudima. Pošto su raseljeni seljaci i kmetovi pohrlili u gradove, velike zalihe jeftinog ljudskog kapitala postale su dostupne industrijalistima u razvoju, a vladajuća klasa ljudskih farmera je shvatila da mogu više da zarade ako dopuste svojoj stoci da odaberu svoje zanimanje.

FAZA ČETIRI:

Demokratski model – Pod demokratskim modelom, direktno vlasništvo robova zamijenio je model Mafije. Mafija je rijetko posjedovala biznis direktno, već je umjesto toga slala svoje nasilnike jednom mjesečno kako bi krala od „vlasnika“. Sada vam je dozvoljeno da odaberete zanimanje, zbog čega je vaša produktivnost veća, pa samim tim i porez koji plaćate svojim gospodarima. Vaše malobrojne slobode se sada održavaju jer donose profit vašim vlasnicima.

Veliki izazov za demokratski model je što povećanje bogatstva i slobode prijeti poreznicima. Vladajuće klase prvobitno profitiraju od relativno slobodnog tržišta kapitala i rada, ali kako ljudska stoka postaje naviknuta na svoju slobodu i rastuće bogatstvo, ona počinje da se pita šta će joj uopšte vladar?

Niko nikad nije rekao da će uzgajanje ljudi biti lako.

UPRAVLJANJE LJUDSKOM STOKOM – Održavanje ljudske stoke na sigurnom je proces u tri faze.

Faza jedan:

Indoktrinacija – indoktrinisanje mladih kroz „obrazovanje“. Kako su bogatstva demokratskih država rasla, morale su biti uvedene škole kako bi se kontrolisale misli i duša stoke.

Faza dva:

Podjela – u drugoj fazi, građani se okreću jedni protiv drugih kroz kreiranje zavisne stoke. Teško je vladati nad ljudskim bićima direktno silom, a čak i tamo gdje se to primjenjuje, produktivnost ostaje veoma mala, kao npr. u Sjevernoj Koreji. Ljudska bića se ne razmnožavaju efektivno u direktnom zatočeništvu. Ako ljudska bića vjeruju da su slobodna, onda će proizvoditi mnogo više za svoje farmere. Najbolji način da se održi ova iluzija slobode je da se stoka stavi na platni spisak farmera.

One krave koje postanu zavisne od postojeće hijerarhije će zatim napasti bilo koje druge krave koje ukažu na nasilje, hipokriziju i nemoralnost ljudske vlasti.

Sloboda je ropstvo i ropstvo je sloboda. Ako možete da natjerate krave da se napadnu međusobno svaki put kad neka od njih spomene realnost svoje situacije, onda ne morate da trošite ni blizu onoliko koliko biste trošili da ih direktno kontrolišete. One krave koje postanu zavisne od ukradene darežljivosti farmera će se nasilno protiviti bilo kakvom preispitivanju čednosti ljudske vlasti. Ljudska stoka ostaje zatvorena uz prebacivanje moralne odgovornosti za destruktivnost nasilnog sistema ropstva na one koji zahtijevaju pravu slobodu.

Faza tri:

Strah – treća faza treba da izmisli kontinualnu spoljašnju prijetnju, tako da uplašena ljudska stoka postane zavisna od „zaštite“ ljudskih farmera. Ovaj sistem ljudskog uzgajanja se sada bliži kraju. Kada god je stoka postala eksponencijalno produktivna, porastao je broj farmera i njihovih zavisnika. Rast države je uvijek proporcionalan prethodećim ekonomskim slobodama.

Ekonomska sloboda stvara bogatstvo, a bogatstvo privlači više lopova i političkih parazita čija pohlepa zatim uništava ekonomsku slobodu. Drugim riječima, sloboda je metastaza raka države. Vlast koja počinje od najmanje će uvijek na kraju završiti kao najveća. Upravo zato ne postoji održiva alternativa pravog slobodnog i mirnodopskog društva… društva bez političkih vladara, bez vlasništva nad ljudima, bez nasilja i poreza…

Biti zaista slobodan je istovremeno jako lako i jako teško.

Mi izbjegavamo užas našeg ropstva zato što je suviše bolno da ga posmatramo direktno. Ipak, mogu samo da nas drže u kavezima koje odbijamo da vidimo.

PROBUDITE SE…

Biti svjestan farme i vidjeti farmu, znači napustiti je.