TRIDESET I DEVET GODINA – PREKRATKO – PREDUGO – DOVOLJNO DUGO

“Moja najveća tragedija nije umrijeti mlad, već doživjeti sedamdeset i petu, a ništa ne proživjeti. “
– Martin Luther King

Od 1929. do 1968. godine prošlo je samo trideset i devet kratkih godina.
Prekratkih da bi pokupio plodove svoga rada.
Prekratkih da bi utješio roditelje nakon što ti se brat utopio.
Prekratkih da bi dočekao svršetak školovanja svoje djece.
Prekratkih da bi uživao u unucima.
Prekratkih za mirovinu.

Trideset i devet godina jednostavno je prekratko.

♦ Od 1929. do 1968. godine prošlo je samo trideset i devet kratkih godina, no ipak su …
Preduge za nošenje okova rasne diskriminacije.
Preduge za stajanje u živom blatu rasnih nepravdi.
Preduge za primanje prijetećih telefonskih poziva, često i do četrdeset
dnevno.
Preduge za život pod slamajućim pritiskom.

One su preduge, trideset i devet godina jednostavno je predugo.

♦ Od 1929. do 1968. godine prošlo je samo trideset i devet kratkih godina, no ipak su …
Dovoljno duge za putovanje sve do Indije i učenje od velikoga učitelja
kako govoriti ljutitim masama, a ostati pribran.
Dovoljno duge da bi te lovili policijski psi jer si isticao činjenicu da
pravda ne zaobilazi nikoga – ni mene, ni moga brata.
Dovoljno duge da bi proveo mnogo godina u zatvoru boreći se za prava
drugih.
Dovoljno duge da bi ti na kuću bila bačena bomba.
Dovoljno duge da bi naučio ljute, nasilne ljude kako da ostanu mirni
dok si se molio za revolucionare.

Dovoljno su duge.

Dovoljno su duge da bi mnoge ljude obratio u vjernike.
Dovoljno su duge da bi znao da je bolje poći u rat za pravdu, nego
živjeti u miru i nepravdi.
Dovoljno su duge da bi znao da su od licemjera i prevaranata mnogo
lošiji oni koji mirno promatraju izvršivanje nepravde.
Dovoljno su duge da bi shvatio da je nepravda neutemeljena i da ljudi
svih rasa i navika kad-tad osjete njenu okrutnost.

Dovoljno su duge.

Dovoljno su duge da bi znao da kada netko upotrijebi građansku
neposlušnost kao građansko pravo, ne krši zakone Sjedinjenih
Američkih Država, već ističe činjenicu da su svi ljudi jednaki. On želi
srušiti one koji su već prekršili zakone Sjedinjenih Američkih Država.

Dovoljno su duge za to.

Dovoljno su duge da bi prihvatio pozive govoriti nacionalnim vođama.
Dovoljno su duge da bi se obratio tisućama ljudi, u raznim prigodama.
Dovoljno su duge da bi vodio dvije stotine tisuća ljudi u glavi grad
države kako bi naglasio da su svi ljudi Amerike nasljednici prava na
život, slobodu i potragu za srećom.
Dovoljno su duge za pohađanje koledža u petnaestoj.
Dovoljno su duge za osvajanje nekoliko titula.
Dovoljno su duge da bi se oženio i bio otac četvero djece.
Dovoljno su duge da bi dobio Nobelovu nagradu za mir.
Dovoljno su duge da bi pedeset i četiri tisuće dolara nagrade poklonio
za ostvarenje pravednosti.
Dovoljno su duge da bi posjetio vrh planine.

Svakako su dovoljno duge da bi imao san.

Kada pogledamo što je sve Martin Luther King učinio u tih trideset i
devet godina, shvatiti ćemo da je to sasvim dovoljno za čovjeka koji voli
svoju zemlju i sunarodnjake toliko mnogo da mu njegov život nije od
nikakva značenja – ukoliko svi ljudi svijeta ne mogu sjediti za istim
stolom.

Trideset i devet godina dovoljno je dugo za svakoga čovjeka koji
svakodnevno i svjesno gleda smrti u oči jer poštediti sebe tuge i jada
značilo bi dva koraka unatrag njegovoj braći.

Martin je živio nekoliko stoljeća sabranih u trideset i devet kratkih
godina. Sjećanje na njega živjet će vječno. Bilo bi prekrasno kada bi svi mogli imati takav život.

Martin je, poput svih nas, želio živjeti dugo. No, kada je bolje razmislio
o tome, kazao je: “Nije važno koliko čovjek živi, već kako je iskoristi
dato mu vrijeme.”

I stoga čuvamo i cijenimo sjećanje na čovjeka koji je u nepravdi živio
svih svojih prekratkih, predugih i dovoljno dugih trideset i devet godina – JER KONAČNO JE SLOBODAN.

( Melem za dušu – Willa Perrier )

Srdačan pozdrav,
Refik Hrvić

Facebook
Twitter
Google+
YouTube