POSLJEDNJA ŽELJA ALEKSANDRA VELIKOG

Čak je i Aleksandar Veliki imao golemih problema. Njegov EGO u njemu želio je osvojiti cijeli svijet i gotovo mu je to uspjelo. Kažem gotovo zbog dva razloga. U njegovo vrijeme pola svijeta nije bilo poznato, Amerika još nije bila otkrivena. Osim toga, on je ušao u Indiju, ali je nije uspio pokoriti, već se vratio s njezinih granica.

On nije bio star čovjek, imao je samo trideset tri godine. Ali u te trideset tri godine, on se samo borio, borio, borio.

Obolio je, mučila ga je borba, ubijanje, krv. Želio se vratiti kući i odmoriti se, ali ni ta mu se želja nije ispunila. Nije uspio stići do svog doma u Ateni. Umro je samo jedan dan prije nego što je trebao stići u Atenu. Atena je bila udaljena samo dvadeset četiri sata. 

Ali uza sve svoje životno iskustvo – da postane bogatiji, veći, moćniji,  osjećao je potpunu bespomoćnost, nije mogao odgoditi ni svoju smrt za dvadeset četiri sata.

obećao je majci, kad jednom osvoji svijet doći će k njoj i staviti sav svijet pred njezina stopala kao dar. Nijedan sin nije to nikad prije učinio za svoju majku. Bilo je posve jedinstveno to što je on želio učiniti. No osjećao se bespomoćno, okružen najboljim liječnicima.

Svi su mu govorili:

“Ne možeš preživjeti. Ovo putovanje od dvadeset četiri sata će te ubiti. Bolje da se odmoriš ovdje, možda još postoji nada. Ali ne miči se! Nemaš mnogo prilike ni odmoriti se – ti već toneš. Ti si sve bliže, ali ne svom domu, nego svojoj smrti, ne svom domu, već svom grobu.

A mi ti ne možemo pomoći. Mi možemo izliječiti bolest, ali ne i smrt. A kod tebe nije u pitanju bolest. Ti si kao ispražnjena puška. U trideset tri godine potrošio si svu svoju životnu energiju, boreći se s raznim narodima. Potrošio si svoj život. Ne, ne radi se o bolesti, jednostavno je potrošena tvoja životna energija, a potrošena je uzalud.”

Aleksandar je bio vrlo inteligentan čovjek. Bio je učenik velikog logičara i filozofa Aristotela. Aristotel je bio njegov privatni odgojitelj. No Aleksandar je umro prije nego što je stigao u svoj glavni grad.

Prije smrti naredio je svom glavnom zapovjedniku:

“Ovo je moja posljednja želja i mora biti ispunjena.”

Koja je bila njegova zadnja želja?

Bila je vrlo čudna. Evo je:

“Kad budete nosili na groblje kovčeg s mojim mrtvim tijelom, moraju obje moje ruke izvirivati iz kovčega.”

Glavni zapovjednik je pitao:

“Kakva je to želja? Ruke se uvijek drže u kovčegu. Nitko nije nikad čuo da se na groblje nosi kovčeg s rukama koje vire iz njega.”

Aleksandar je odgovorio:

“Nemam više dovoljno daha da ti to objasnim. Ali ukratko, želim pokazati svijetu da odlazim praznih ruku. Mislio sam da sam postajao sve bogatiji i veći. Ali zapravo postajao sam sve siromašniji.

Kad sam se rodio, došao sam na svijet stisnutih pesnica, kao da sam nešto u njima držao. Sada, u času smrti, ne mogu otići čak ni stisnutih ruku.”

Da biste držali stisnute pesnice, potreban je život, energija. Ni jedan mrtav čovjek ne može držati stisnute ruke. Tko će ih stisnuti? Mrtav čovjek više nije tu, sva njegova energija je nestala – ruke se same otvaraju.

“Neka svi znaju da Aleksandar Veliki umire praznih ruku, kao pravi prosjak.”


Ali ne vidim da je itko išta naučio od tih praznih ruku, jer ljudi nakon Aleksandra nastavljaju činiti isto na razne načine. Čovjekov EGO je izvor svih njegovih problema, svih ratova, sukoba i ljubomora, svih strahova i depresija. Čovjek osjeća da nema uspjeha, neprestano se uspoređuje s drugima i tako se zbog svega vrijeđa, strahovito vrijeđa jer ne može imati sve.

Nema mjesta na kojem ćete osjećati da je vaše putovanje završeno, da ste dostigli najviši vrh koji ste željeli.

Nitko u cijeloj povijesti čovječanstva nije to mogao učiniti zbog jednostavna razloga jer se čovjek kreće u krugu. I tako je netko u nečem uvijek ispred vas.

Možete postati predsjednik Amerike, ali pred Muhamedom Alijem velikim uvijek ćete se osjećati inferiorni. Vi nemate te njegove animalne snage. Muhamed Ali može dati oštar udarac šakom po nosu Ronaldu Reaganu i Ronald Reagan će se ispružiti po tlu.

Možete postati premijer neke zemlje, ali kad se susretnete s Albertom Einsteinom, izgledat ćete poput patuljka – nećete biti premijer nego patuljak.

A vi trčite za sjenama koje nikad nećete moći uhvatiti,
zaboravljajući sva blaga koja ste donijeli sa sobom na svijet. Prije nego što vam se ispune sve želje EGA, smrt će vas dokrajčiti. Život je prekratak. On ne bi smio biti uništen u tako
ludim igrama kao što je igra EGA.

  • Osho
Opt In Image
PRETPLATITE SE NA E-BILTEN OVOG SAJTA...

...i primajte direktno u vaš sandučić elektronske pošte korisne, pozitivne, edukativne, motivacione materijale koji mogu obogatiti vaš lični i profesionalni život.

  • Vaši podaci su sigurni 100%.
  • Uvijek se možete odjaviti.

Srdačan pozdrav,
Refik Hrvić


Facebook|Twitter|Google+|YouTube|Pinterest|LinkedIn